Historijska sekcija

Danas,21.05 u OŠ"Isak Samokovlija" održana je prezentacija rada historijske sekcije.Prezentacija je bila jako uspješna,a vama dragim posjetiteljima dajemo mogućnost da i Vi ocjenite naš rad i prokomentarišete.Molimo sve nastavnike i profesore historije,da ako budu koristili naš rad da nas o tome blagovremeno obavijeste.Nedozvoljeno korištenje materijala bi predstavljalo kršenje autorskih prava,te je podložno kaznenoj odgovornosti.

http://rapidshare.com/files/116550043/pptview.exe.html

Naša sekcija je u sklopu našeg projekta posjetila most Suade Dilberović ,Ferhadiju i Markale(Markthalle).Inače 5.2 je proglašen kao Dan svih stradalih građana Sarajeva,i tim povodom smo obišli mjesta na kojima su naši sugrađani stradali.

Historija područja na kojem se danas prostire Sarajevo malo je poznata.Najstarije poznato naselje je Butmir,poznato nalazište neolitske kulture.Pri kraju brončanog doba javljaju se ilirska naselja-Debelo Brdo,Zlatište,Soukbunar.

Godine 9. n.e. Rimljani pokorivši Ilire podižu na Debelom Brdu utvrdu,zatim veliku ciglanu i lončarsku radionicu.Sjedište rimske vlasti u sarajevskom kraju bilo je u današnjoj Ilidži.

Od tog vremena pa sve do 1244.godine ne zna se ništa pouzdano o događajima na prostoru Sarajeva,odnosno Ilidže.U izvorima se taj prostor spominje tek kao dio župe Vrhbosna,koju su Turci osvojili u prvoj polovini 15.stoljeća i osnovali novi grad Saraj-ovasi(Saray-ovasi)-polje oko dvora.

Solon iz Atine:“Ni u čemu ne pretjeruj!“,“Ako si naučio slušati,znat ćeš i zapovijedati!“

Tales iz Mileta:“Upoznaj sama sebe!“,“Radije neka ti zavide nego da te sažalijevaju!“

Hilton iz Sparte:“Pokoravaj se zakonima!“,“Mrtvoga smatraj sretnim!“

Pitak s Lezbosa:“Uoči pravi čas!“,“Ni bogovi se ne bore protiv onoga što mora biti!“

Bijant iz Prijene:“Ljudi su većinom zli!“,“Početak otkriva čovjeka!“

Kleobul iz Linda:“Najbolje je držati mjeru!“,“Rado slušaj i ne govori mnogo!“

Perijandar iz Korinta:“Zanos može sve!“,“Užici su prolazni,časno ime je besmrtno!“

Porazom Napoleona završio se dvadesetogodišnji period poremećaja koja su Europi izazvala njegova osvajanja.Za tih 20 godina nestale su čitave države,stare granice,dinastije,državne u prave i društveno-ekonomski sistemi.Europu je trebalo ponovo organizovati i uspostaviti novi politički sistem.Prvim pariškim ugovorom(maj 1814.)Francuskoj su oduzete osvojene zemlje.U septembru se sastao Bečki kongres da bi preraspodijelio te teritorije.Francuskoj je nametnuta vojna okupacija i obaveza da plati ratnu štetu.Glavnu ulogu u donošenju odluka imali su Rusi i Englezi,između kojih je izbilo suparništvo.Engleska je željela da uspostavi ravnotežu kontinetalnih sila u Europi,tj.da ograniče rusku moć.Rusi su se suprostavili tome,kao i dominaciji Austrije.Da bi ostvarile svoje interese zemlje pobjednice nisu vodile računa o historijskom i geografskom značaju prilikom određivanja granica.

Kongres je težio uspostavi starih „zakonitih“ dinastija i vladara koji su bili zbačeni u Napoleonovim ratovima.Prema teritorijalnim odredbama Bečkog kongresa Engleska je dobila Maltu,Jonska ostrva,Hegoland,Mauricijus,Šri Lanku(Cejlon).Rusija je Finsku,Besarabiju,i dvije trećine Poljske.Prusija je vratila dio svojih ranijih teritorija,Švedsku,Pomeraniju,dio Saksonije,lijevu obalu Rajne i Rurski bazen.Austriji su pripali:Koruška,Kranj,Trst,Istra,dijelovi Hrvatske,Dalmacija i Dubrovnik,Salzburg,Tirol i Galicija.Italiji su pripali Lombardijsko-Venecijanska kraljevina,Parma,Modena i Toskana.Danska je izgubila Norvešku,koja je pripala Švedskoj.

Na prijedlog ruskog cara Aleksandra stvorena je Sveta Alijansa,u koju su ušli sve države Europe osim Engleske,papinske države i Osmanskog Carstva.Poslije 1820. Sveta Alijansa je intervenisala u ugušivanju revolucija u Napulju i Španiji.

Aleksandar III. Veliki, zvan i Aleksandar Makedonski (Pella, 356. p. n. e. - Babilon, 13. lipnja, 323. p. n. e. ), makedonski kralj. Vladao je 336. p. n. e. - 323. p. n. e., član vladarske dinastije Argead. Kao zapovjednik udružene vojske Makedonije i Grčke osvojio je veliko Perzijsko carstvo, Egipat te s vojskom došao do Indije. Nakon njegove smrti u 33.godini njegovo veliko carstvo se raspalo u ratovima njegovih vojskovođa koji se zovu dijadosi.

Aleksandrovi roditelji su bili makedonski kralj Filip II. Makedonski i epirska princeza Olimpijada. U mladosti mu je učitelj bio čuveni grčki filozof Aristotel. Aristotel ga je nadahnuo pričama o Homeru i Ilijadi, a posebno ga je nadahnuo Ahilej u kojem je vidio i svog uzora, pa je čak kao što je Ahil zavezao mrtvog Hektora za konja i vukao ga oko Troje i sam Aleksandar zavezao jednog svog protivnika i vukao ga samo što je taj još bio živ za razliku od Hektora. Aristotel je napustio kraljevski dvor 340. p. n. e. i od tada Aleksandar učestvuje u državnim poslovima. U bitci kod Heroneje, 338. p. n. e., gdje je Filip II. pobijedio udružene Atenu i Tebu, Aleksandar je zapovijednik lijevog krila.

Kada se Filip rastao od Olimpijade i ponovo oženio drugom, te dobio sina, Aleksandar se s ocem žestoko posvađao. Isprva je Aleksandar otišao s majkom u Epir. Ipak, ubrzo se vratio u Makedoniju i izmirio s ocem. Filip je 336. p. n. e. ubijen od svog sluge Pausinasa. Budući da je i ovaj odmah ubijen pozadina ubojstva nikad nije riješena. Aleksandar se odmah, uz podršku vojske a bez veće opozicije, proglasio kraljem. U to vrijeme Makedonija je imala veliku vojnu premoć nad Grčkom pa se moglo krenuti na veliki vojni pohod na Perziju.

Aleksandar je najprije došao u Korint, gdje je od izaslanika svih grčkih gradova, osim Sparte, imenovan vrhovnim vojnim zapovjednikom u pohodu na Perziju. Taj pohod je planirao prije smrti i Filip II. Zatim je otišao na sjever i porazio plemena Tribali i Iliri. U Grčkoj su se međutim počele širiti glasine o njegovoj smrti pa se grad Teba spremao na ustanak. Aleksandar je munjevito stigao pred Tebu i zahtijevao da se grad preda. Kada su ovi to odbili, zauzeo je grad silom. Nekoliko tisuća Tebanaca je okrutno ubijeno a svi preživjeli stanovnici su prodani u robove. Cijeli grad je - osim hramova, razrušen, a svaki kamen u gradu preokrenut. Nakon toga ostali su se gradovi u Grčkoj pokoril Makedoniji.

Od samog početka Aleksandrove vladavine i ratovanja važnu ulogu je imao njegov savjetnik za odnose s javnošću Kalisten koji je bio i izvjestitelj s ratišta.

Aleksandrovi vojni pohodi

334. p. n. e. Aleksandar je napokon krenuo na pohod na Perziju. Upravu Makedonije povjerio je Antipateru. Antipater je, da održi mir u Grčkoj, raspolagao vojskom od 13.000 ljudi. Jačina je vojske pod Aleksandrom bila oko 30.000 pješaka i 5000 konjanika. To je uključivalo oko 15.000 Makedonaca, 7000 iz grčkih gradova te ostalo plaćenici. Drugi po rangu u makedonskoj vojsci bio je iskusni vojskovođa Parmenion. Perzijsko carstvo je bilo u velikoj krizi. Lokalni satrapi su u gradovima i pokrajinama vladali praktički samostalno. Zbog toga Perzijanci nisu imali veliku kopnenu vojsku, tek mornaricu.

Prvi sudar s perzijskom vojskom bila je bitka kod Granika, 334. p. n. e.. Makedonska falanga pokazala se superiorna Perzijancima i Aleksandar je ostvario potpunu pobjedu.

Zarobljenici su poslani u Grčku svezani u lancima. Mnogi gradovi u Maloj Aziji otvorili su Aleksandru vrata i dočekali ga kao spasitelja. Oni koji su pruažali otpor bili su zauzeti silom i surovo kažnjeni. U osvojenim gradovima Aleksandar je izbacivao tirane i uspostavljao demokratska uređenja. Time se osigurao od eventualnih pobuna. U jednom gradu u Perziji je, da bi ujedinio istok i zapad, napravio veliko vjenčanje. Tisuću njegovih vojnika vjenčalo se s tisuću Perzijanki.

Aleksandar je odbijao pomorsku bitku s Perzijancima, već je išao na osvajanje pomorskih gradova. Time je suzio prostor perzijskoj floti. Prilikom ulaska u grad Gordion, Aleksandar je mačem presjekao čuveni Gordijski čvor. Prema legendi onaj koji razriješi ovaj zamršen čvor vladat će svijetom. Presijecanjem čvora, Aleksandar je tako ispunio proročanstvo. Darije III., perzijski kralj, poražen je i u drugoj bitci kod Isa, 333. p. n. e.. Darije je pobjegao, ali je njegova obitelj zarobljena. Odbivši sve Darijeve ponude za pregovore, vojni pohod se nastavio. 332. p. n. e. Aleksandar je bez otpora ušao u Egipat, gdje su ga slavili kao osloboditelja dok su mu egipatski svećenici ukazali "božanske počasti". U Egiptu je osnovao grad Aleksandrija, 331. p. n. e.. Kroz cijeli svoj pohod Aleksandar je osnovao nekoliko desetaka gradova,većinom iz vojnih razloga. Mnogi od njih su se zvali Aleksandrija. U međuvremenu, Antipater je u Grčkoj porazio spartanskog kralja Agisa III. u bitci kod Megalopolisa, 331. p. n. e., pa je pohod mogao biti mirno nastavljen.

Teško pristupačan i okružen morem grad Tir se odbijao predati. Opsada Tira trajala je sedam mjeseci, ali je zauzet 332. p. n. e.. Nakon zauzimanja grada oko 10.000 ljudi je masakrirano a svi preostali, oko 30.000, prodani su kao robovi. Krenuvši dalje na istok, Aleksandar je porazio Darija III. u bitci kod Gaugamele i zauzeo Perzepolis, 331. p. n. e.. Kada se Darije htio predati ubio ga je njegov sluga Bes i proglasio se njegovim nasljednikom kao Artakserko IV.. Bes je 329. p. n. e. uhvaćen od Makedonaca i ubijen. Time je Perzija bila osvojena. Aleksandar se proglasio nasljednikom Perzijskog carstva i Babilon proglasio glavnim gradom svog imperija.

327. p. n. e. Aleksandar je krenuo na novi vojni pohod, dalje na istok. Premda je ukupni broj ljudi iznosio više od 100.000 to je uključivalo i žene, djecu, zabavljače i drugo. Vojna sila je bila oko 40.000 vojnika. Istočne dijelove Perzije osvojio je bez većeg otpora. Dočekao ga je indijski vladar Pors velikom vojskom koja je uključivala i 200 ratnih slonova. Bitka kod Hidaspa, 326. p. n. e., bila je krvava. U toj bitci je poginuo njegov slavni konj Bukefal. Slonovi su nabijali Makedonce kljovama dok su Makedonci slonove tjerali bakljama. U pomutnji koja je nastala slonovi su gazili i jedne i druge. Aleksandar je ipak pobijedio i zarobio Pora, a zatim oslobodio i prepustio civilnu upravu zemlje. U Indiji se sukobio i s Radžom koji je imao 50.000 pješaka i brojne ratne slonove. Aleksandar je svejedno pobijedio, ali ga se toliko dojmila Radžina hrabrost što mu se suprotstavi da ga nije ubio nego mu je vratio cijelo kraljevstvo. Koliko je daleko na istok dospio, nije poznato. Kada je Aleksandar namjeravao ići dalje na istok do kraja svijeta vojska je počela pokazivati znakove da postoji mogućnost pobune. Surova klima i tropske kiše smanjile su vojni moral. Aleksandar je pristao na povratak u Babilon. Prema legendi, kada su ga vojnici odbili slijediti i odbacili oružje, Aleksandar se zatvorio u svoj šator i počeo plakati. 323. p. n. e. Aleksandar je planirao vojni pohod na sjever Afrike. Vojska je već bila spremna, ali je Aleksandar iznenada umro.

Aleksandar je umro u 33. godini života. Vraćajući se u Babilon, jedne noći nakon pijanke obolijeva, te nakon 11 dana groznice umire. Neki povjesničari navode da je uzrok smrti groznica ili tifus, no sumnja se i da je Aleksandra netko od njegovih vojnika ubio ili otrovao zato što su ga morali obožavati kao boga, no tu drugu teoriju neki povjesničari demantiraju jer smatraju da bi mu vojnici dali veću dozu otrova, od koje bi umro odmah, a ne nakon 11 dana.

Dobrodošli!!!
Ovo je blog historijske sekcije OŠ"Isak Samokovlija".Mi ćemo na ovom blogu pisati o našim projektima,o historiji općenito.Također ćemo odgovarati na vaša pitanja.

HS OŠ"Isak Samokovlija"-Sarajevo